Pustinja
Poput covjeka , odvojenog od karavana, ponovo popustam carima i varci fatamorgane, ponovo se predajem iluziji oaze na horizontu. Ponovo me nada, taj komadic ljudske sudbine ostao posljednji u Pandorinoj kutiji, ponovo me tjera da gazim nepregledne dine pustinje, puneci svoje cipele toplim pjeskom. Ona je uvijek ,i kada je konacno dotaknem, i spoznam varku svog uma , i kada obecam da necu vise biti njen slijepi pokornik, i kada kazem sebi da je to samo zabluda i da je nikada necu stici, ja ponovo krenem ka njenim zelenim obrisima na horizontu , ubijedjen da mi sada nece izmaci i da je ovaj put moja i da vise nema nazad. Ponovo cement moje nutrine popusta pod njenim vibracijama i razbija ono sto za sto sam posljednji put mislio kao i sto mislim svaki put . Ali naravno ja pokleknem.
Koliko samo nas nekad zeli njeznosti, u odredjenim momentima, u momentima praznine i zelje za kontaktom. I uvijek se to desava bas onda kada nikoga nema tu kraj nas. Kada je intezitet tog osjecaja najaci i kada nas zelja najvise obuzima, nemamo nacina da ga ugasimo. Nije da mi samoca ne godi, vjerovatno ne bih mogao da razlucim neke stvari u glavi bez svojih samotnih trenutaka. Samocom bistrim i kanalisem svoje emocije i misli. Ali ti trenuci kada covjek cisto zeli drugo bice u svom intimnom polju, tu tesko pronalazim izlaz. Sreca je pa ta stanja ne traju dugo, i na neki nacin izlazis s tim na kraj. Zato treba imati nekoga za takva stanja, djevojku, ili ljubavnicu, sex prijatelja. to je bar danas , da kazem u trendu , prijatelji se sexaju sve da bi zadovoljili ovo o cemu sam gore pisao. Mada to rijetko se zavrsi na dobro, ne mozemo ulaziti u takva odnose bez imalo emocije, uvijek ce se javiti iskra neke emocije koja ce pokvariti zeljeni odnos. Ali to nije razlog da ne zadovoljimo nase potrebe za intimom svake vrste. 
Ponekad razmisljam o onome sto ce ostati iza mene u ovom svijetu.Ako ne napisem knjigu ili ne ucinim neko znacajno djelo za ovaj grad, cisto sumnjam. Mozda su moje sanse da budem upamcen od bilo koga u buducnosti davno iza mene i mozda je ovo posljednji pokusaj za taj cin. Da li ce moje ime za 100 godina neko negdje procitati, u nekom starom almanahu ili da li ce ono uopste biti igdje zapisano. Mozda ce ostati jedino u starim razrednim dnevnicima osnovne i srednje skole .Ako bude ostalo na taj nacin ,moje ime ce procitati jedino neki istoricar ili zaljubljenik u istu, koji ce obradjivati moju generaciju kroz naucni rad, pa ce eto ime biti procitano nakon toliko vremena. Ili ce neko od mojih potomaka naci stari cd sa mojim blogom, pa se dobro pomuciti da nadje neki stari citac da bi ga uopce mogao vidjeti. Kod svakog covjeka postoji zelja za svjdocenjem njegovog postojanja, zato po citavoj Bosni imamo spomen cesme, za koje se ljudi najvise odlucuju da budu njihovi svjedoci. Ali vrijeme cesmi je davno proslo, pitanje je sta da ja ostavim? 
Tacno ispod mog prozora , bruka nekih vozila parkiranih na sred ulice. Na vratima auta razni neki natpisi, te BHT te PINK BH te OBN te niz drugih manjih i vecih medija. Kada u jednom momentu brzim hodom izmedju tih istih auta, Laka! Nas predstavnik na Eurosongu u Beogradu. I sa njim neki lik...Naime , danas je u kinu Meeting Point odrzana prezentacija spota za pjesmu Pokusaj .Probija se Laka izmedju onih istih auta koja dodjose , bas zbog njega .Brzim hodom s ovim likom odjuri ka skenderiji. Bio jako zanimljivo obucen, poput francuskih boema i zavodnika sa pocetka 20-og vijeka. Neka velika pletena beretka, majca sa crveno crnim prugama i odijelo boje krema. Kako orginalno. Moj prvi kontakt s njegovim radom me odusevio,govorim o 98 godini.Tako zanimljiva muzika, drugacije od svega do sada sto sam cuo, I tako svake godine isto odusevljenje , jer je Laka snimao jednu stvar godisnje.Ali je bilo dovoljno da mnoge ljude zaintrigira. I dodje eurosong .(Ja tvrdim i dalje da je Laka jedina istinska zvijeda(ispran termin) , mnogi ce reci nema zvijezda kod nas.I slazem se , ali taj covjek stvarno zasluzuje takav status) Po meni velika greska u njegovom radu, njegova muzika tesko da moze biti dio te parade sunda i kicastog glamura. Ali on tvrdi da to moze pomoci da milioni gledaoca cuju za njega. Ok , mozda tu ima malo istine, ali mislim da ce to utjecati na muziku koju ce stvarati u buducnosti. Nadam se da ce bar najveca korist iz svega ovog za njega biti, finansijske prirode.Na sto se on najvise zali , sto pomalo iritira. Laka zelim ti pobjedu! 
Ne znam sta da danas pisem. mozda i nema svrhe da pisem uopste s obzirom na broj posjeta mog bloga. Ali pisati se mora , da bi se zivjelo! Dan kao da opisuje moje stanje. Siv i prazan je bas kao i ja. Mozda ostatak dana i ne bude tako los s obzirom na cinjenicu da mi dolazi prijatelj iz drugog grada, a nismo se vidjeli dugo, tako da kvalitetna cuga veceras je neupitna. Prebirat cemo po sjecanjima i sjetiti se dobrih derneka, situacija natopljenih alkoholom i domacim travama. Ljudi koji vise nisu ovdje, mislim koji su napustili zemlju a ne ovaj svijet. Zena koje iste derneke su krasile svojim prisustvom, a iskreno nisu zaostajale ni u picu. Cesto cujem od drugih ljudi kako neke zabave se pretvore u katastrofu, tuce, negativne posljedice alkohola ili ti previse se popilo. Ljudi zavrse na ispiranju zeluca, ili su potpuno komirani da mogu da nastave sa dernekom. Moja ekipa je bas ko da nas je neko probirao , sve teski cugeri. Odnosno, volimo dobru kapljicu i to u velikim kolicinama. Ali da zakljucim. Ne trebate piti ako vam skodi. Tim samo kvarite atmosferu drugima. 
Kazu da ce dan biti jako nepovoljan za meteoropate (sam sam jedan od njih) ali ja bas to i ne osjecam nesto. Inace me razore nagle promjene pritiska u zraku. Mi meteoropati stvarno kao da smo neki drugi ljudi, kao da nismo sa ove planete. Dok drugi normalno obavljaju svoje obaveze i poslove. Mi to radimo sa duplim naporom. Razvlacimo se ko zvake po nasim stolicama, vucemo se kancelarijom , uz analizirajuce poglede nasih sefova. Naravno da to nije pravilo, ako vam sef spada u navedenu grupu. Tada bar ima malo razumijevanja za vase prenemaganje. Dolazite kuci vise iscrpljeni nego inace, i ostatak dana se borite meteoroskim azdjama, te bi klonula glava na jastuku oznacila kraj bitke. Bar na odredjeno vrijeme. 
Kako poceti Blog? I da li ga uopste poceti?... Toliko ljudi na mrezi pise. Sta da pisem ja? Da pisem o mraku u kom sada sjedim, i sobi koju samo monitor osvjetljava, o zvukovima koji dolaze iz susjednog stana, zvukova ljudi koji se stalno svadjaju evo vec 10 mjeseci. Isti glasovi , isto vrijeme, isti razlozi. Svake veceri ocekujem da eskalira u tragediju, da u stubistu cujem motorolu a ujutro da vidim zutu traku. Ili da mozda pisem o mojoj zgradi gdje doci do desetog sprata predstavlja novi extremni sport. Ili o tome sto pokusavam da se da spavam , ali ne ide, pa cu evo sada da pisem blog , iako ne znam o cemu da pisem . O cemu da pisem? Je li uopste pokretanje bloga dobra ideja? Hoce li me to dovesti do prijeko potrebnog sna? Ili ce me samo jos vise drzati budnim da bih jos koju misao prenijo na post. Puno je pitanja nocas . Nadam se odgovorima sutra. 
